Genetika metabolizma fosfolipida u shizofreniji


Istraživanje se temelji na membranskoj fosfolipidnoj hipotezi shizofrenije koja pretpostavlja poremećaj u biokemiji višestrukonezasićenih masnih kiselina (PUFA) vezanih na mjestu 2 molekula fosfolipida. Neuravnoteženost membranskih PUFA iz obitelji n-6 i n-3 te pojačano otpuštanje n-6 PUFA iz molekula fosfolipida uzrokuje izmijenjeni profil masnih kiselina staničnih i ostalih membrana, pridonosi poremećajima rada ionskih kanala, poremećajima neuroprijenosa i stanične signalizacije, te neuravnoteženosti sinteze pro- i protuupalnih spojeva. Peroksisomnim proliferatorom-aktivirani receptori (PPAR) su transkripcijski čimbenici iz obitelji jezgrinih receptora čija je prva opisana uloga kontrola ekspresije gena uključenih u održavanje homeostaze metabolizma lipida i glukoze u organizmu. PPAR predstavljaju dio okosnice koju čine tanko crijevo, mozak i jetra, a koja "očitava" status lipida i glukoze u organizmu. Homeostaza lipida i glukoze bitno je poremećena u shizofreniji, a pojavnost dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti u bolesnika sa shizofrenijom nekoliko je puta veća negoli u općoj populaciji. Novija istraživanja pripisuju PPAR receptorima protuupalna, proapoptotička i druga svojstva. U središnjem živčanom sustavu transkripcijski čimbenici PPAR su uključeni u održavanje energetske ravnoteže, kontrolu aktivnosti dopaminskih neurona, a nakon endogene aktivacije (masnim kiselinama, prostaglandinima i dr.) pokazuju protuupalno, antioksidacijsko i proenergetsko djelovanje. Shizofrenija je bolest koja zahvaća ne samo mozak, već različite tjelesne sustave. Povezujući prisutnu staničnu energetsku neravnotežu s poremećenim  upalnim procesima u patofiziologiji bolesti, na čemu se i temelji fosfolipidna membranska hipoteza, istražit ćemo: i) polimorfizme u genima PPAR alfa i PPAR gama kao čimbenike rizika pojavnosti shizofrenije, ii) modulaciju kliničke ekspresije bolesti povezanu s vremenom nastupa bolesti, težinom kliničke slike, razinom biokemijskih biljega u krvnoj plazmi te tijekom i intenzitetom niacinske reakcije kože, iii) međusobnu ovisnost čimbenika rizika pojavnosti shizofrenije. Budući da antipsihotici druge generacije utječu na metabolizam glukoze i lipida, PPAR genotipizacija mogla bi pomoći i u odabiru prikladne terapije za bolesnike.

 


Istraživački tim
dr.sc. Sergej Nadalin, dr.med. sergej.nadalin@uniri.hr
prof.dr.sc. Gordana Žauhar gordana.zauhar@medri.uniri.hr
dr.sc. Suzana Jonovska, dr.med. suzana.jonovska@gmail.com
prof.dr.sc. Klementina Ružić, prim. dr.med. klementina.ruzic@uniri.hr
Jelena Rebić, dr.med. jrebic@net.hr
prof.dr.sc. Jasminka Giacometti jgiacometti@biotech.uniri.hr
prof.dr.sc. Tanja Frančišković,dr.med. tanja.franciskovic@medri.uniri.hr
2668 buretic tomljanovic x card.jpg crop

prof.dr.sc. ALENA BURETIĆ-TOMLJANOVIĆ, dipl.inž.

Medicinski fakultet

mobitel:
e-pošta: alenabt@medri.uniri.hr
prostorija: Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Zavod za biologiju i medicinsku genetiku, Braće Branchetta 20, 51000 Rijeka, Croatia


Hrvatska znanstvena bibliografija

MEĐUNARODNA VIDLJIVOST:
CITATIH-INDEXI10-INDEX
Google znalac 246 10 10